Moj blooog...

       Stvarajmo život ! Volimo život ! Naučimo živjeti ! naučimo se sa lakoćom boriti kroz život. Život nije lak ,to niko nije rekao. Ali mi ga možemo olakšati, ublažiti bol, borbu. Jer život je naš,  to radimo  i isključivo zbog sebe.

        Vodimo sebe kroz život ka uspjehu, vodimo sbe ka onome što želimo, vodimo sebe ka ostvarenju naših snova. Vodimo sebe ka cilju, jer mi smo stvoreni za to, stvoreni smo da uspijemo. Mi smo stvoreni da bismo živjeli, uživali, proživjeli život. Jer mi nismo beznačajni, veoma smo bitni i to sami sebi, prvo najbitniji sebi pa onda ostali. Potrudimo se sebi uljepšati svaku stranicu našeg divnog života, jer želimo ga živjeti i uživati u njemu.

Stvoreni smo tu, imamo život, stvarajmo ga mi najbolje što umijemo,uprkos greškama, preprekama, uprkos vječitoj borbi za boljim životom , sve to moramo prevayići da da bi izašli kao pobjednici, sigurno i jednog dana sigurno bili zadovoljni svojim životom.I da bi jednog dana pričali nekome šta smo sve  postigli,šta smo sve stvorili u životu. I gdje smo to griješili i to da iste greške nismo ponavljali i da smo se trudili na greškama učiti i ne ponavljati ih. D bi tad neki drugi mogli nešto i naučiti od nas.

          Ne smijemo pokleknuti ni pred kakvom preprekom, ni pred kakvim porazom, jer mi ne možemo biti poraženi zato što smo stalno i uvijek pobjenici. I baš tada moramo biti jači i jači za ići naprijed i samo naprijed. Moramo gledati naprijed u budućnost, ne smijemo se vraćati u prošlost jer sve što je prošlo, je izgubljeno i nikada nam se  neće više vratiti.

          Ne smijemo tonutiu sivilo, depresiju, jer ko zna zašto je to tako i zašto to tako mora biti.Mi opet i opet moramo ići dalje to nas mora još više ojačati, smisla za životom ima i uvijek će ga niti samo ga treba prepoznati iznati živjeti.

           Život je prelijep,živimo ga ,proživimo ga što dužei najbolje što možemo i umrimo sretni što smo ga baš takvog i imali.

       Kiša je padala i kad si odlazila, pada skoro uvijek kada mislim o tebi. I sada će da padne jer opet mislim o tebi, jer ne mogu da te izbrišem iz srca svog, iz sjećanja mog.

Koji će pljusak sada da padne, koji su se oblaci nadvili nada mnom. Sivi tmurni, tamni kao da mi govore nešto. Kao da mi hoće da kažu koliko mi je srce slomljeno i koliko mi duša pati za tobom. Kao da mi hoće da kažu da i ti nisi sretna, tamo gdje si sad, tamo, tako daleko. Daleko od mog pogleda, od mog srca, od mog dodira, otišla drugom u nepoznat svijet.

       Željela si više i to cjenim, ali mogla si bolje, zaslužila si bolje. Ako ti ja nisam bio dovoljno dobar, možda bih mogao i da razumijem, ali nije ni on , vjeruj mi.

Ti zaslužuješ više boginjo majske noći, zaslužuješ više i od mene i od njega zajedno. On će ti samo slomiti srce, A ja neću biti tu da te utješim, ne neću moći, ne mogu to izdržati. Jer tvoja bol je i moja, jer moje srce znam još je i tvoje.

Jednostavno znam da mora biti još malo, malčice mjesta u srcu tvom, makar nek ima malo uspomene na neka divna vremena kad smo bili zajedno, kad smo uživali jedno u drugom, biće mi mnogo lakše.

       Kiša je počela da pada , prvo tiho, tiše pa onda sve jače i jače. Kao da mi govori da možda plačeš što si nesretna ili možda što si me napustila,možda što patiš.

       Nebo plače nad nama , za nama , zbog velike ljubavi koja je mogla da bude ,ali nije. Ne znam koga da krivim sebe , tebe ili kišu što stalno pada kada mislim na tebe. Na sebe ne mogu da budem ljut, jer znam da nisam kriv, nije ni kiša,pobogu ona pada zato što mora. Ti si kriva, što si mi srce razderala i ostavila ga bez ijedne riječi da krvari. Ti si kriva, otišla si bez riječi ostavivši me da patim, dame boli ljubav koju sam ti nesebično davao.

Ti si kriva.

Ti si kriva što me ostavi da patim, da te i dalje želim, uprkos tome što te nemam.

Ti si kriva !

     Život? Šta je to? Jedna riječ, a puno vrijedi, ni sami nismo svjesni koliko. Svi ga imamo, ničiji nije isti. Nečiji duži, neki pak nažalost kraći, srećan, neki problematičan, neki životi su teški, ali zašto? Zapitamo li se ikad zašto je to tako, jesmo li uopšte svjesni da ništa ama baš ništa nije slučajno, da smo sami odgovorni za svoj život,za sve svoje postupke i da svako svoje zašto ima i svoje zato!   

       Razmišljamo li ikad o tome, jesmo li svjesni da ništa nije slučajno da smo sami kreatori svoje sudbine, a sudbina je veliki dio života, sudbina je sve što nam se dešava. Da li znamo da sve što nam se dešava, dešava se s nekim razlogom, život je naš u našim rukama i nama je naravno najbitniji......

        Radjamo se da bi smo živjeli, da bismo uživali u životu, da bi iskoristili svaku životnu situaciju što nam sudbina donosi, da bi život iskoristili najbolje što umijemo, najbolje je slušati svoj instinkt, jer život je jedan i nikad više nećemo imati priliku za novim životom, to ne znači da ne trebamo da saslušamo druge, ali konačnu odluku donosimo mi, jer mi upravljamo svojim životom. Život je jedan jedini i veoma brzo prodje i trebamo ga iskoristiti na najbolji mogući način.

        Malo ko da je zadovoljan svojim životom, a u većini slučajeva voli da se '' brine '' o tudjim životima. I onda se pita zašto i njemu nije tako dobro u životu šta on to nema što drugi imaju, a da se brinuo malo o svom životu umjesto dok je gledao druge kako uživaju kako napreduju, bilo bi i njemu sasvim sigurno mnogo bolje.....

        Mnoge situacije što nam se dešavaju kroz život, ne znamo je li mogu biti prave ili krive, znamo se mnogo puta '' opeći '' , ali bolje i da smo se  i opekli nego da  nas poslije grize savjest, da se kajemo, zašto to nismo uradili, trebamo iskoristiti svaku situaciju što nam život pruži, ne žaleći ako ne uspijemo, jer moramo ići dalje i dalje u susret  novim životnim izazovima, ne znajući kad ćemo naići na ono nešto što tražimo ili želimo....   Jer sve dok tražimo, želimo i nadamo se nečemu, možemo biti sigurni da imamo velike šanse da nam se to i ostvari.

        Trudimo se da stvorimo život onakav kakav zaslužujemo, da bi nam bilo bolje kao i ljudima oko nas.